Bosna i Hercegovina je parlamentarna demokracija s vrlo decentraliziranim ustavnim sustavom. Njezina je sadašnja struktura usko povezana s Daytonskim mirovnim sporazumom (Dayton Peace Agreement), kojim je završen rat i utvrđena pravila za podjelu političke moći. Država ima dva glavna entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine (Federation of Bosnia and Herzegovina) i drugi entitet (Republika Srpska). Distrikt Brčko (Brčko District) zaseban je samoupravni distrikt pod suverenitetom Bosne i Hercegovine. Svaki dio ima vlastite institucije i odgovornosti. Državna razina bavi se pitanjima koja se tiču cijele zemlje, uključujući vanjsku politiku, međunarodnu trgovinu, monetarnu politiku te određena pitanja prometa, sigurnosti i pravosuđa. Njezine glavne institucije uključuju Parlamentarnu skupštinu (Parliamentary Assembly), kolektivno Predsjedništvo (collective Presidency), Vijeće ministara (Council of Ministers) i Ustavni sud (Constitutional Court). Predsjedništvo ima tri člana povezana s trima ustavno priznatim konstitutivnim narodima (constituent peoples) u zemlji: Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Članovi zajednički obavljaju ulogu šefa države. Taj je aranžman zamišljen tako da spriječi da jedna skupina sama kontrolira državu, ali može i usporiti postizanje dogovora. Parlamentarna skupština ima dva doma. Za zakone je obično potrebna potpora kroz postupke koji spajaju demokratsko glasanje sa zaštitom entiteta i konstitutivnih naroda. Politički sporovi stoga mogu obuhvaćati ne samo sam prijedlog nego i pitanje utječe li on na interes entiteta ili zaštićeni interes skupine. Federacija Bosne i Hercegovine podijeljena je na kantone, koji imaju vlastite vlade i skupštine. Republika Srpska ima centraliziraniju strukturu entiteta. Budući da se njihova unutarnja organizacija razlikuje, uslugama kao što su obrazovanje, policija, zdravstvena zaštita i socijalna pomoć mogu upravljati različite razine u različitim dijelovima zemlje. Gradovi i općine upravljaju mnogim svakodnevnim lokalnim pitanjima, kao što su komunalne usluge, lokalne ceste, planiranje i objekti u zajednici. Izbori omogućuju građanima da biraju predstavnike na više razina. Političke stranke, koalicije, neovisni kandidati, organizacije civilnog društva, javna savjetovanja, peticije i mirno javno djelovanje važni su načini sudjelovanja. Ured visokog predstavnika (Office of the High Representative) međunarodna je institucija povezana s civilnom provedbom mirovnog sporazuma. Bosna i Hercegovina također ima dugoročan cilj tješnje integracije s Europskom unijom (European Union). Oba čimbenika utječu na političku raspravu, dok izabrane domaće institucije ostaju središnje za redovno upravljanje. Sustav stvara mogućnosti za regionalnu samoupravu, zaštitu skupina i pregovarani kompromis. Njegova ograničenja uključuju preklapajuće odgovornosti, složenu administraciju, nejednaku političku uključenost, česte institucionalne sporove i teškoće u utvrđivanju tko je odgovoran. Korisno je osnovno pitanje uvijek: koja razina vlasti ima pravnu odgovornost za to pitanje?
Politika u Bosni i Hercegovini
Politika u Bosni i Hercegovini organizirana je kroz složen sustav podjele vlasti uspostavljen nakon rata 1990-ih. Vladine su odgovornosti podijeljene između države, dvaju entiteta, Distrikta Brčko, kantona, gradova i općina. Razumijevanje toga koja je razina nadležna za neko pitanje često je prvi korak prema sudjelovanju u javnom životu.
VivAVia can make mistakes. Check important information.