Jezici u Bosni i Hercegovini

Bosanski, hrvatski i srpski glavni su lokalno imenovani standardni jezici u Bosni i Hercegovini. Poznati su kao bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Ta su tri standarda usko povezana i uglavnom međusobno razumljiva. Razlike se pojavljuju u nekim riječima, izgovoru, pravopisnim preferencijama te kulturnoj ili administrativnoj uporabi. Latinica se široko koristi u cijeloj zemlji. Ćirilica je također dio jezičnog okruženja, osobito u kontekstima na srpskom jeziku, pa poznavanje oba pisma može biti korisno. Jezik i naziv jezika koji se koriste u obrazovanju ovise o nadležnom tijelu, nastavnom planu i programu, školi i zajednici. Obitelji bi trebale pitati konkretnu školu kako se jezik nastave i nastavni predmet jezika upisuju u službene evidencije. Djeca obično razvijaju vještine čitanja, pisanja, gramatike i književnosti kroz školski jezični program. Strani jezici, osobito široko korišteni europski jezici, također su uobičajeni školski predmeti, iako se dostupni izbori razlikuju. Ljudi koji već poznaju jedan od ta tri glavna standarda obično mogu komunicirati u većini svakodnevnih situacija. Novi učenici mogu početi s lokalnim oblikom koji se koristi u školi, na poslu ili kod kuće, bez potrebe da odmah svladaju svaku razliku. Jezici manjina i zajednica također su dio života u Bosni i Hercegovini. Dostupnost formalne nastave ili podrške ovisi o lokalnoj potražnji, institucijama i obrazovnim aranžmanima. Jezične vještine pomažu u prijateljstvima, školskom uspjehu, korištenju javnih usluga, zapošljavanju i daljnjem obrazovanju. Glavni je izazov to što izbor jezika može imati društveno značenje, pa je važno s poštovanjem koristiti nazive koje ljudi preferiraju.