Kućni ljubimci u Bosni i Hercegovini

Kućni ljubimac na lokalnom se jeziku uobičajeno naziva kućni ljubimac. Psi i mačke su vrlo rasprostranjeni, dok pristup specijaliziranoj skrbi ili proizvodima može biti ograničeniji izvan većih gradova. Veterinar se naziva veterinar, a veterinarska klinika ili stanica mogu se nazivati veterinarska ambulanta ili veterinarska stanica. Vlasnici bi trebali pronaći ustanovu za redovitu i hitnu skrb prije nego što bude potrebna. Identifikacija, evidencija cijepljenja i veterinarski dokumenti povezuju životinju s vlasnikom i njezinom zdravstvenom poviješću. Mikročipiranje je osobito korisno ako se ljubimac izgubi ili putuje. Zahtjevi za prelazak granice sa životinjom razlikuju se od uobičajenih pravila za lokalno držanje ljubimaca. Dokumente, identifikaciju, cijepljenje, rokove, pravila odredišta i uvjete prijevoza treba provjeriti prije putovanja. Ugovori o najmu mogu ograničiti držanje životinja čak i kada ih opća lokalna pravila dopuštaju. Pisano dopuštenje vlasnika unajmljenog doma sprječava kasnije sporove. Na javnim mjestima vlasnici bi trebali držati životinje pod nadzorom, spriječiti ugrize, uklanjati izmet i poštovati zajedničke prostore. Pravila o povodcu i brnjici mogu ovisiti o mjestu, životinji i lokalnim propisima. Psi i mačke lutalice vidljivi su u nekim zajednicama. Nepoznata životinja može biti uplašena, teritorijalna, bolesna ili štititi mladunčad, pa je mirno održavanje udaljenosti sigurnije od naglog kontakta. Dobra dobrobit uključuje odgovarajuću hranu, čistu vodu, sklonište, kretanje, medicinsku skrb i humano postupanje. Napuštanje životinje uzrokuje patnju i probleme za javnu sigurnost.