Priroda u Bugarskoj

Bugarska reč za prirodu je „природа“ (priroda). Ona označava živi svet i fizičke odlike okruženja, uključujući biljke, životinje, stene, zemljište, vodu i prirodne procese. Bugarska ima raznovrsne predele na relativno maloj teritoriji. Velike planinske oblasti, nizije, rečne doline, Podunavlje i obala Crnog mora stvaraju različite klimatske i životne uslove. Šume su važan deo bugarske prirode. One pružaju staništa, pomažu u zadržavanju zemljišta i vode, skladište ugljenik, daju korisne materijale i nude mesta za šetnju, ali im mogu naškoditi požari, nepažljiva seča, štetočine i erozija. Reke, izvori, jezera, veštačka jezera, močvare i priobalne vode povezuju staništa i zajednice. One podržavaju životinjski svet i ljudske potrebe, ali se njihov nivo i kvalitet mogu menjati zbog vremena, korišćenja zemljišta, zagađenja i zahvatanja vode. Divlja priroda obuhvata uobičajene vrste koje se viđaju blizu naselja, kao i životinje kojima su potrebna velika ili mirna staništa. Divlju životinju treba posmatrati sa udaljenosti, jer hranjenje, gonjenje, dodirivanje ili približavanje mladuncima može da naškodi i životinji i čoveku. Bugarska koristi nekoliko vrsta zaštićenih područja. Nacionalni parkovi, parkovi prirode, rezervati, zaštićena područja, spomenici prirode i evropske zone zaštite prirode mogu se preklapati, a svaka kategorija može imati svoju svrhu i ograničenja. Ljudi uživaju u prirodi kroz planinarenje, plivanje, posmatranje ptica, penjanje, skijanje, ribolov i posete pećinama ili mineralnim izvorima. Neke aktivnosti zahtevaju poseban oprez, dozvolu, uvažavanje godišnjeg doba ili lokalno znanje, a prirodni uslovi mogu se brzo promeniti. Priroda omogućava rekreaciju, turizam, obrazovanje, prihode u ruralnim područjima i zaštitu od vrućina, poplava i erozije. Međutim, pristup nije neograničen, a osetljiva staništa, privatno zemljište, opasnost od požara, nepovoljno vreme i potrebe divljih životinja mogu ograničiti ono što posetioci treba da rade.