Naukovanje u Hrvatskoj

Naukovanje je u Hrvatskoj usko povezano sa strukovnim obrazovanjem. Lokalni izraz naukovanje može se upotrebljavati za osposobljavanje po uzoru na naukovanje, osobito u obrtničkim zanimanjima. Mnogi mladi upisuju strukovno obrazovanje nakon završetka osnovne škole. Programi ih pripremaju za zanimanje, daljnje obrazovanje ili oboje. Učenje se može odvijati u strukovnoj školi i na praktičnom osposobljavanju. U školi se predaju opći i strukovni predmeti, a praktične vještine razvijaju se na radnom mjestu, u radionici, laboratoriju ili školskom objektu. Praktični dio može se odvijati kod poslodavca ili kvalificiranog obrtnika. Odgovornosti škole, učenika i mjesta osposobljavanja trebale bi biti jasno dogovorene i zabilježene prije početka osposobljavanja. Učenici se u pravilu ocjenjuju i prema znanju i prema praktičnim sposobnostima. Uspješan završetak može uključivati školske provjere znanja, praktične prikaze ili završni uvjet koji je odredio program. Strukovni programi nemaju svi istu strukturu. U nekima je veći naglasak na učenju u školi, a drugi uključuju znatan dio osposobljavanja na radnom mjestu. Naukovanje može donijeti stvarno iskustvo, radne navike, profesionalne kontakte i bolji uvid u zanimanje. Ne jamči automatski zaposlenje, a kvaliteta mentorstva može se razlikovati među radnim mjestima. Za neka zanimanja ili kasnije korake u karijeri potrebni su dodatni ispiti, ovlaštenja ili daljnje obrazovanje. Zato kvalifikaciju koja se stječe treba provjeriti u odnosu na dugoročni cilj učenika. Korisno je najprije odabrati zanimanje, a zatim usporediti službene strukovne programe koji vode prema njemu. Učenik potom treba provjeriti gdje se odvija praktično osposobljavanje, tko ga nadzire i koja se kvalifikacija stječe po završetku.