Imigracijsko pravo u Hrvatskoj

Hrvatsko imigracijsko pravo razlikuje kratke posjete od boravka te razlikuje građane koji imaju pravo na slobodu kretanja od državljana trećih zemalja. Prije pripreme zahtjeva treba utvrditi koja se kategorija primjenjuje. Građani EU-a, EGP-a i Švicarske koji ispunjavaju uvjete u pravilu se oslanjaju na pravila o slobodi kretanja. Za dulji boravak može biti potrebna prijava, a članovi obitelji mogu imati povezana prava ovisno o svojem državljanstvu i odnosu s građaninom. Državljanima trećih zemalja obično je potrebna priznata osnova za privremeni boravak. Uobičajene osnove uključuju rad, spajanje obitelji, studij, istraživanje ili drugu zakonom prihvaćenu svrhu. Dopuštenje za život u Hrvatskoj ne uključuje uvijek neograničeno pravo na rad. Za zaposlenje može biti potrebno jedinstveno odobrenje za boravak i rad ili drugi postupak koji odgovara statusu i djelatnosti osobe. Zahtjevi često ovise o dokazima o identitetu, putnim ispravama, svrsi boravka, smještaju, sredstvima za uzdržavanje, zdravstvenom osiguranju i drugim dokazima propisanim za pojedinu kategoriju. Za strane javne isprave može biti potrebna ovjera i prihvaćeni prijevod. Stalni ili dugotrajni status razlikuje se od privremenog boravka. U pravilu ovisi o ispunjavanju uvjeta tijekom potrebnog razdoblja i daljnjem poštovanju propisa, dok je državljanstvo zaseban pravni postupak s vlastitim uvjetima. Hrvatska tijela mogu donijeti službene odluke o zahtjevima, produljenjima, ukidanjima ili pitanjima povratka. Odluka i upute o pravnom lijeku ključne su ako je zahtjev odbijen ili je status ugrožen. Imigracijski status može utjecati na rad, obiteljski život, putovanja, pristup zdravstvenoj skrbi i druge prijave. Promjene poput novog poslodavca, gubitka posla, nove adrese, braka, rastave ili isteka putovnice mogu zahtijevati određeno postupanje.