Priroda u Hrvatskoj

Hrvatska ima nekoliko velikih prirodnih regija na razmjerno malom području. Panonske nizine, središnja gorska i krška područja te jadranska obala imaju različite krajolike, klime, biljke i životinje. Krš je posebno obilježje Hrvatske. Voda s vremenom otapa vapnenac i stvara špilje, vrtače, podzemne tokove, izvore, kamenita polja i krajolike u kojima voda može ponirati ispod površine. Obala obuhvaća otoke, litice, plaže, staništa pod utjecajem soli i plitka morska područja. Morske livade, kamenita morska dna i obalne močvare mogu mnogim vrstama pružiti hranu, zaklon i mjesta za razmnožavanje. Priroda u unutrašnjosti uključuje bjelogorične i planinske šume, rijeke, poplavna područja, travnjake, močvare i mozaike poljoprivrednih zemljišta. Ta staništa mogu zadržavati vodu, štititi tlo, ublažavati vrućinu i povezivati područja koja koriste divlje životinje. Hrvatska štiti važna područja kroz nekoliko kategorija, među kojima su nacionalni parkovi, parkovi prirode, strogi rezervati i manja zaštićena područja. Lokalni izrazi nacionalni park (nacionalni park) i park prirode (park prirode) označavaju različite oblike zaštite i ne treba ih smatrati istovjetnima. Pravila ovise o području i njegovim potrebama zaštite. Uobičajena ograničenja mogu se odnositi na loženje vatre, kampiranje, vozila, branje biljaka, uznemiravanje životinja, ulazak u osjetljiva područja, ribolov, sidrenje ili dovođenje pasa u određene zone. Priroda postoji i izvan službeno zaštićenih područja. Živice, stara stabla, seoska jezerca, vrtovi, raslinje uz ceste i mali potoci mogu biti korisna staništa i veze među većim ekosustavima. Priroda podupire čistu vodu, plodno tlo, hranu, hlad, rekreaciju, kulturu i lokalno gospodarstvo. Zaštita prirode i dalje zahtijeva kompromise jer se turizam, poljoprivreda, šumarstvo, energetika, promet, stanovanje i očuvanje prirode mogu natjecati za isto kopno ili more.