Priroda u Hrvatskoj

Hrvatska ima nekoliko velikih prirodnih oblasti na relativno maloj teritoriji. Panonske nizije, centralne planinske i kraške oblasti i jadranska obala imaju različite predele, klime, biljke i životinje. Kras je posebno karakterističan za Hrvatsku. Voda vremenom rastvara krečnjak i stvara pećine, ponore, podzemne tokove, izvore, kamenita polja i predele u kojima voda može nestati ispod površine. Obala obuhvata ostrva, litice, plaže, staništa pod uticajem soli i plitka morska područja. Livade morske trave, kamenito morsko dno i priobalne močvare mogu mnogim vrstama pružiti hranu, zaklon i mesta za razmnožavanje. Priroda u unutrašnjosti obuhvata širokolisne i planinske šume, reke, poplavna područja, travnjake, močvare i poljoprivredne mozaike. Ova staništa mogu zadržavati vodu, štititi zemljište, ublažavati vrućinu i povezivati područja koja koristi divlji svet. Hrvatska štiti važna mesta kroz više kategorija, uključujući nacionalne parkove, parkove prirode, stroge rezervate i manja zaštićena područja. Lokalni izrazi nacionalni park i park prirode označavaju različite oblike zaštite i ne treba ih smatrati istovetnim. Pravila zavise od mesta i njegovih potreba za zaštitom. Uobičajena ograničenja mogu se odnositi na vatru, kampovanje, vozila, branje biljaka, uznemiravanje životinja, ulazak u osetljive zone, ribolov, sidrenje ili dovođenje pasa u pojedine zone. Priroda postoji i izvan zvanično zaštićenih područja. Žive ograde, stara stabla, seoska jezerca, bašte, rastinje pored puteva i mali potoci mogu biti korisna staništa i veze između većih ekosistema. Priroda podržava čistu vodu, plodno zemljište, hranu, hladovinu, rekreaciju, kulturu i lokalnu privredu. Zaštita i dalje zahteva kompromise jer se turizam, poljoprivreda, šumarstvo, energetika, saobraćaj, stanovanje i očuvanje prirode mogu nadmetati za isto zemljište ili more.