Zanimanja u Hrvatskoj

Hrvatska riječ zanimanje znači djelatnost ili profesiju kojom se osoba bavi. Nečije zanimanje može proizlaziti iz obrazovanja, strukovnog osposobljavanja, iskustva, licenciranja ili kombinacije tih puteva. Mnoga zanimanja nisu zakonski regulirana. Za njih poslodavci obično procjenjuju odgovaraju li kandidatovo obrazovanje, iskustvo, poznavanje jezika i praktične vještine radnom mjestu. Regulirana zanimanja razlikuju se jer zakonska pravila štite pristup zanimanju ili obavljanje određenih stručnih djelatnosti. Takvi se primjeri često nalaze u zdravstvu, obrazovanju, pravu, inženjerstvu, prijevozu i drugim područjima u kojima je važna sigurnost, iako točan status ovisi o radnom mjestu. Strana diploma ne daje uvijek automatsko pravo na obavljanje profesije. Priznavanje obrazovanja, priznavanje za potrebe zaposlenja i stručno ovlaštenje mogu biti odvojeni postupci s različitim nadležnim tijelima. U Hrvatskoj postoje strukovni putevi povezani s obrtima, obrtničkim zanimanjima, tehničkim poslovima, ugostiteljstvom, skrbi i drugim praktičnim zanimanjima. Obrt može biti oblik poslovanja za mnoga zanimanja, ali neke djelatnosti zahtijevaju posebnu stručnost ili ispunjavanje određenih uvjeta. Strukovne komore ili nadležna tijela mogu propisivati upis, stručne nazive, ispite, nadzirani rad, etičke obveze ili trajno usavršavanje. Te zahtjeve treba provjeriti prije obavljanja reguliranih usluga. Poznavanje jezika dio je spremnosti za obavljanje zanimanja. Čak i ako se stručne vještine lako prenose, radnicima može biti potreban hrvatski za razumijevanje sigurnosnih uputa, evidencije, komunikaciju s klijentima, pacijentima i kolegama ili za postupanje pred javnim službama. Promjena karijere moguća je ako se prenosive vještine odvoje od naziva prethodnog radnog mjesta. Osoba zatim može utvrditi koje hrvatsko zanimanje koristi te vještine i koju je nedostajuću kvalifikaciju moguće steći.