Kriminalitet u Njemačkoj

Kriminalitet nije pojedinačno ponašanje, nego zajednički naziv za kaznena djela. Je li neko postupanje kažnjivo i koje su posljedice moguće, u Njemačkoj se određuje prema važećim kaznenim zakonima. Česti oblici uključuju krađu, prijevaru, tjelesnu ozljedu, oštećenje imovine, prijetnju i kaznena djela na internetu. Neka su djela usmjerena protiv pojedinaca, a druga protiv poduzeća, države ili zajednice. Policija otklanja neposredne opasnosti, zaprima prijave i provodi istrage. Državno odvjetništvo vodi kazneni istražni postupak i nakon istrage odlučuje kako će se postupak nastaviti. Sudovi neovisno razmatraju optužbe i odlučuju o krivnji i mogućim pravnim posljedicama. Do pravomoćne osude okrivljena se osoba smatra nedužnom. Kazneni postupak često započinje kaznenom prijavom ili vlastitim saznanjima nadležnih tijela. Zatim se prikupljaju tragovi, ispituju uključene osobe i prikupljaju drugi dokazi. Kaznena prijava obavještava nadležna tijela o mogućem kaznenom djelu. Za neka djela može biti potreban i prijedlog za kazneni progon oštećene osobe kako bi se djelo procesuiralo. Žrtve mogu zatražiti liječnički pregled ozljeda, sačuvati dokaze i potražiti savjetovanje. Ovisno o situaciji, mogu doći u obzir zaštitne mjere, psihosocijalna pratnja ili pravna podrška. Svjedokinje i svjedoci mogu pomoći preciznim opažanjima, ali ne bi se trebali izlagati opasnosti. Sjećanja treba što prije zapisati, odvojeno od pretpostavki. Prevencija može smanjiti rizike, ali ne može spriječiti svako kazneno djelo. Dobra rasvjeta, sigurni ulazi, oprezno postupanje s podacima i pažljiva okolina praktične su zaštitne mjere. Kriminalitet može imati financijske, tjelesne i psihičke posljedice. Pogođene osobe nisu krive samo zato što je izostala neka zaštitna mjera ili je prijevara bila osobito vješto izvedena.