Radno pravo u Njemačkoj

Njemačko radno pravo sastoji se od zakona, ugovora o radu, kolektivnih ugovora i sporazuma na razini poduzeća. Ne postoji jedinstven zakonik o radu koji obuhvaća sva pravila. Ugovor o radu utvrđuje najvažnije uvjete zaposlenja. To su osobito posao, naknada, mjesto rada i radno vrijeme. Osim toga, vrijede obvezna zaštitna pravila čak i kada nisu navedena u ugovoru. Zaposlenici moraju pažljivo obavljati ugovoreni posao i poštovati pravila poduzeća. Poslodavci moraju isplaćivati naknadu, štititi zaposlenike i poštovati ugovorene uvjete rada. Zaštita u svakodnevnom radu obuhvaća pravila o odmoru, bolesti, sigurnosti i jednakom postupanju. Zaposlenici ne smiju biti stavljeni u nepovoljan položaj zbog određenih osobnih obilježja. Za pojedine skupine može vrijediti posebna zaštita. Kolektivne ugovore sklapaju sindikati i poslodavci ili udruge poslodavaca. Njima se mogu zajednički uređivati uvjeti rada za mnoge zaposlenike. Radničko vijeće u poduzećima s odgovarajućom organizacijom zastupa interese zaposlenih te ima zakonska prava sudjelovanja. Radni odnos može završiti, primjerice, otkazom ili sporazumnim raskidom ugovora. Otkaz mora ispunjavati formalne uvjete i može se pravno osporavati. Posebne okolnosti mogu utjecati na zaštitu od otkaza. U slučaju sukoba treba sačuvati ugovor, obračune, poruke i evidenciju radnog vremena. Mnogi sporovi počinju razgovorom ili pisanim zahtjevom. O radnim sporovima odlučuju radni sudovi ako se ne postigne dogovor. Rokovi u radnom pravu mogu biti kratki i imati ozbiljne posljedice. Zato bi osoba koja dobije otkaz, ne primi novac ili se osjeća diskriminirano trebala brzo potražiti stručni savjet.