Škola u Crnoj Gori

Predškolsko obrazovanje u Crnoj Gori naziva se Predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Jaslice uglavnom primaju djecu mlađu od tri godine, dok vrtić obuhvaća razdoblje od navršene treće godine do polaska u osnovnu školu. Predškolska mjesta nude javne i privatne ustanove, a zakon propisuje jednak pristup bez diskriminacije, uključujući za djecu s posebnim obrazovnim potrebama. Prema dostupnom istraživanju nije utvrđen obvezni status predškolskog obrazovanja. U školskoj godini 2025./26. Crna Gora imala je 57 predškolskih ustanova, uključujući 24 javne i 33 privatne ustanove, s 201 jedinicom, 922 skupine i 26.786 djece. Javne ustanove upisale su 94,8% djece, a prosječna veličina skupine bila je oko 31 dijete u javnim i 14 u privatnim ustanovama. Za 2026./27. elektronički upis planiran je putem upisi.edu.me od 23. svibnja do 15. lipnja 2026., uz izravnu prijavu ustanovi kao rezervnu mogućnost. Djeca koja nastavljaju pohađanje obično obnavljaju ugovor. Potrebna je liječnička potvrda, a kada je djetetu potrebna posebna obrazovna podrška koristi se formalna odluka o procjeni. Roditeljske naknade dio su zakonskog sustava financiranja, ali njihov iznos ovisi o tarifi i pružatelju. Osnovno obrazovanje pruža se kroz osnovno obrazovanje i vaspitanje u osnovnoj školi. Ima devet razreda podijeljenih u tri ciklusa: 1.–3., 4.–6. i 7.–9. razred. Navedene zakonske odredbe opisuju obvezno obrazovanje od 6. do 15. godine, dok sažeci Ministarstva navode i dob od 5 do 15 godina; primjenjivu dobnu granicu zato treba provjeriti u godišnjoj obavijesti o upisu. Dijete koje navršava šest godina tijekom upisne godine obično polazi u školu, raniji upis moguć je, a odgoda može trajati do godinu dana. Upis se odvija prema stalnom ili privremenom prebivalištu djeteta i obično oko travnja nakon liječničkog pregleda. Roditelji su odgovorni za redovito pohađanje nastave. Ako dijete nije upisano, žalba se može podnijeti prosvjetnoj inspekciji u roku od 15 radnih dana. Javno osnovno obrazovanje i udžbenici koje financira država besplatni su. Javne ustanove djeluju neprofitno, a privatna se školarina zakonski može naplaćivati. U prvom ciklusu ocjenjivanje je opisno, a u kasnijim ciklusima obično se koriste ocjene od 1 do 5. U pravilu se ne ponavljaju 1.–4. razred, uz navedene iznimke. U 5.–9. razredu učenik s jednom do tri nedovoljne ocjene može polagati popravni ispit; četiri ili više nedovoljnih ocjena, ili pad na tom ispitu, mogu dovesti do ponavljanja razreda. Kurikulum povezuje obvezne predmete, izborne predmete, aktivnosti i produženi boravak. Treći ciklus uključuje najmanje tri izborna predmeta, uključujući jedan strani jezik. Engleski je obvezan od 1. razreda, a dodatni strani jezik počinje od 6. razreda. Tjedno ograničenje broja sati iznosi 19, 24 i 28 za tri ciklusa, a nastavni sat traje 45 minuta. Razred obično ima najviše 28 učenika, iako ministar može odobriti do 30. Kombinirani razredi mogu imati do 20 učenika u dva razreda ili 15 u tri razreda. Škole mogu nuditi dopunsku i dodatnu nastavu, jutarnji boravak uglavnom za 1. razred, produženi boravak uglavnom za 1., a ponekad i za 2. razred, izvannastavne aktivnosti i izlete. Obrazovanje kod kuće može obuhvatiti jedno polugodište ili školsku godinu; roditelji obično obavještavaju školu najmanje dva mjeseca unaprijed, a škola procjenjuje učenika. Opće srednjoškolsko obrazovanje nije obvezno. Nakon završetka osnovne škole učenik mlađi od 17 godina može se prijaviti u gimnaziju s četverogodišnjim općim programom ili u opći program srednje mješovite škole. Gimnazija je opća srednja škola, a ne strukovno obrazovanje. Završetak je povezan s reguliranim ispitom mature. Statistika za školsku godinu 2025./26. zabilježila je 27.004 učenika u srednjem obrazovanju i 178 učenika u resursnim centrima; ukupni broj obuhvaća i strukovne učenike te stoga ne mjeri samo opće srednjoškolsko obrazovanje. Odgovornosti dijele Ministarstvo prosvjete, znanosti i inovacija, Zavod za školstvo, Nacionalni savjet za obrazovanje, općinska obrazovna tijela i pojedinačne škole. Prema dostupnim podacima nema dokazane regionalne varijacije nacionalnog okvira u Crnoj Gori, ali se pristup i kapaciteti mogu razlikovati po općini, školskoj mreži i upisnom području. Školska godina obično počinje 1. rujna i ima dva polugodišta s najmanje 180 nastavnih dana, odnosno 220 dana kada je uključena praktična nastava; završni razredi imaju najmanje 165 dana. Kalendar za 2026./27. objavljen je 1. srpnja 2026. Djeca imaju pravo na kvalitetnu nastavu, informacije, zaštitu, žalbu na ocjene i procjenu pred komisijom. Prethodnom najavom može se opravdati do pet radnih dana izostanka. Nasilje, zlostavljanje, zanemarivanje i diskriminacija zabranjeni su. Vijeće roditelja može razmatrati pritužbe i dati mišljenje o godišnjem planu, izletima i kvaliteti škole. Škole mogu doprinositi troškovima prijevoza, osigurati smještaj u domu i obroke redovitim učenicima osnovnih ili srednjih škola koji se školuju izvan mjesta prebivališta te dodjeljivati stipendije nadarenim učenicima. Škole izdaju uvjerenja, svjedodžbe, diplome i dokumente za prijelaz u drugu školu. Djeca koja nedovoljno poznaju jezik nastave mogu dobiti pripremnu jezičnu nastavu do godinu dana. Crnogorski je službeni nastavni jezik, dok su srpski, bosanski, albanski i hrvatski u službenoj uporabi. Škole mogu osigurati nastavu na znakovnom jeziku i asistivnu nastavu, a za program na stranom jeziku potrebna je suglasnost Ministarstva. Djeca s posebnim obrazovnim potrebama imaju pravo na obvezno obrazovanje zajedno s habilitacijom ili rehabilitacijom od trenutka utvrđivanja potrebe. Resursni centar pruža obrazovanje, ranu intervenciju, rehabilitaciju, savjetovanje nastavnika i asistivnu tehnologiju kao što su Brailleovo pismo, znakovni jezik i slikovna komunikacija. Dijete u pravilu treba pohađati najbližu odgovarajuću ustanovu: predškolsku ustanovu, redovnu osnovnu ili opću srednju školu, integrirani razred ili resursni centar. Individualni razvojno-obrazovni program utvrđuje ciljeve, podršku i način provedbe prilagođene djetetu. Roditelji sudjeluju u izboru programa i mogu zatražiti njegovu promjenu. Dostupni su prilagođeni prostori, tehnologija, mobilne službe te, kada je potrebno, obrazovanje kod kuće ili u zdravstvenoj ustanovi. Individualni tranzicijski plan podupire prijelaz između razina obrazovanja i, prema potrebi, iz obrazovanja u zaposlenje. Financiranje tih usluga dolazi iz javnog proračuna.