Jezici u Srbiji

Glavni službeni jezik Srbije jest srpski, koji se naziva srpski jezik. Srpski se piše dvama pismima, ćirilicom i latinicom, a ljudi se često susreću s obama u natpisima, knjigama, medijima, obrascima i digitalnoj komunikaciji. Ćirilica ima posebnu službenu i kulturnu ulogu, dok se latinica također široko koristi u svakodnevnom životu. Poznavanje čitanja obaju pisama stoga je praktična prednost u školi, na poslu, tijekom putovanja i pri korištenju javnih usluga. Srbija je jezično raznolika. Zajednice mogu koristiti jezike kao što su mađarski, bosanski, slovački, hrvatski, rumunjski, rusinski, albanski, bugarski ili drugi lokalni jezici, osobito u područjima u kojima su te zajednice ustaljene. Nastavni jezik ovisi o školi, općini i programu. Obrazovanje na srpskom jeziku rašireno je, dok se nastava na manjinskom jeziku ili dvojezična nastava može nuditi u nekim lokalnim sredinama. Osoba koja se preseli u Srbiju možda će se u nekim urbanim ili međunarodnim situacijama snaći uz osnovno znanje engleskog, no srpski je korisniji za administraciju, zdravstvenu skrb, lokalno zapošljavanje, komunikaciju sa susjedima i dugoročnije sudjelovanje u zajednici. Srpska gramatika ima padeže i gramatički rod pa se završeci riječi mogu mijenjati prema značenju i ulozi u rečenici. Izgovor i pravopis prilično su dosljedni, što učenicima pomaže kada shvate osnovne obrasce. Poznavanje jezika ne svodi se samo na vokabular. Važno je i slušati različite naglaske, čitati oba pisma, razumjeti uljudne oblike i znati kada treba upotrijebiti formalni izraz. Počnite s praktičnim izrazima na srpskom, učite oba pisma usporedno i vježbajte u stvarnim situacijama, primjerice čitajući vozni red, ispunjavajući jednostavan obrazac ili tražeći upute. Naučite i lokalni manjinski jezik ako vam koristi zbog obitelji, zajednice ili posla.