Kazneno pravo u Sloveniji

Kazneno pravo u Sloveniji primjenjuje se kada se neko ponašanje smatra kaznenim djelom, koje se na slovenskom zove kaznivo dejanje. Glavni materijalnopravni okvir jest Kazneni zakonik (Kazenski zakonik), uobičajeno skraćen na KZ-1, dok kazneni postupak određuje kako se vode istraga i suđenje. Kazneno djelo općenito je teže od prekršaja, koji se na slovenskom naziva prekršek. Prekršaj i dalje može imati znatne posljedice, ali se obično vodi prema drukčijem postupku i nije isto što i kaznena osuda. Policija može zaprimati prijave, osiguravati dokaze, ispitivati osobe te postupati pod nadzorom tužiteljstva i sudova kada to zakon zahtijeva. Državni tužitelj odlučuje hoće li i kako pokrenuti kazneni postupak u okviru zakona. Sudovi procjenjuju dokaze i odlučuju o krivnji i odgovornosti. Osoba se smatra nedužnom dok se konačnom odlukom ne utvrdi njezina krivnja, a tijela moraju poštovati postupovna prava. Osumnjičena ili optužena osoba ima važna prava, uključujući pravo da bude upoznata s optužbom, da šuti, da se savjetuje s braniteljem i da koristi tumača ako je potrebno. Pojedinosti i trenutak primjene tih prava ovise o postupovnoj situaciji. Mogući ishodi uključuju obustavu postupka, odluku da se ne pokrene kazneni progon, sporazum kada je zakonom dopušten, presudu nakon suđenja ili druge zakonom predviđene mjere. Ovisno o djelu i odluci, kazne mogu uključivati zatvor, novčane kazne, ograničenja ili druge posljedice. Žrtve mogu prijaviti ponašanje, zatražiti zaštitu i naknadu štete te sudjelovati u postupku na načine predviđene zakonom. Njihova je uloga odvojena od uloge državnog tužitelja, koji zastupa javni interes u kaznenom progonu. Kazneni predmet može utjecati na slobodu, ugled, boravište, zaposlenje i obiteljski život. Budući da izjave i rokovi mogu imati dugotrajne posljedice, osoba uključena u postupak trebala bi što prije zatražiti savjet kvalificiranog slovenskog pravnika.