Umjetnost u Hrvatskoj

Umjetnost u Hrvatskoj obuhvaća predmete, građevine, slike, izvedbe i medije nastale u mnogim povijesnim razdobljima. Ne može se svesti na jedan nacionalni stil. Antički ostaci i srednjovjekovne crkve čuvaju mozaike, kamenu plastiku, rukopise i sakralne predmete. U obalnim gradovima posebno su vidljivi slojevi romaničke, gotičke, renesansne i barokne baštine. I sjeverni i kontinentalni krajevi razvili su bogatu arhitektonsku i umjetničku tradiciju. Vjerske narudžbe, aristokratski pokrovitelji, rast gradova i obrtničke radionice utjecali su na nastanak djela. Moderni hrvatski umjetnici uključivali su se u europske pokrete te istodobno odgovarali na lokalno društvo i politiku. Slikarstvo, kiparstvo, arhitektura, plakati i primijenjena umjetnost postali su važna područja eksperimentiranja. Hrvatska naivna umjetnost prepoznatljiv je oblik povezan sa samoukim umjetnicima i osebujnim ruralnim prizorima. Ona je jedan dio hrvatske umjetnosti, a ne njezina cjelovita slika. Suvremena umjetnost može koristiti instalacije, video, fotografiju, izvedbu, digitalne alate ili sudjelovanje zajednice. Njezino značenje ponekad je otvoreno i može ovisiti o mjestu na kojem se pojavljuje. Tradicionalni obrti uključuju izradu tekstila, čipke, predmeta od drva, keramike, kamena i metala te ukrasnih predmeta. Obrtnički rad može biti koristan, umjetnički, komercijalan, ceremonijalan ili imati više takvih uloga. S umjetnošću se susrećemo u muzejima i galerijama, ali i na ulicama, u crkvama, na festivalima, u kinima, radionicama i domovima. Javno financiranje, privatni rad, turizam, obrazovanje i lokalne udruge podupiru dijelove kulturnog života. Umjetnost pruža ljepotu, sjećanje, kritiku, identitet i zajedničko iskustvo. Pristup joj i dalje mogu ograničavati lokacija, cijena, jezik, invaliditet ili nepoznata kulturna pravila.