Hrvatski jezik u Hrvatskoj

Hrvatski, koji se naziva hrvatski ili hrvatski jezik, službeni je jezik Hrvatske. Upotrebljava se u upravi, obrazovanju, nacionalnim medijima i većini svakodnevne komunikacije. Hrvatski se piše latinicom, uz nekoliko dodatnih slova i znakova. Pravopis je usko povezan s izgovorom, pa je učenje glasa svakog slova dobar početak. Imenice, pridjevi, zamjenice i neki brojevi mijenjaju oblik ovisno o svojoj ulozi u rečenici. Ti padežni nastavci mogu djelovati teško, no uobičajene se fraze mogu naučiti prije cijelog gramatičkog sustava. Glagoli izražavaju osobu i broj te razlikuju različite načine prikazivanja radnje. Učenici mogu postupno dobro napredovati ako usvoje česte obrasce za sadašnje, prošlo i buduće vrijeme. Standardni hrvatski pruža zajednički javni jezični oblik, ali svakodnevni govor varira. Čakavska, kajkavska i štokavska tradicija obuhvaćaju brojne mjesne varijetete i važan su dio regionalnog identiteta. Hrvatski je blisko povezan s bosanskim, crnogorskim i srpskim jezikom, a govornici se često mogu razumjeti. Ti jezici ipak imaju vlastite standarde, prednost daju različitim riječima, služe se različitim pismima i imaju zasebne identitete, pa treba poštovati njihova imena. U Hrvatskoj žive i priznate manjinske zajednice koje imaju svoje jezike. Ovisno o regiji, stanovnici mogu susresti srpski, talijanski, mađarski, češki, slovački, romski i druge jezike. Mnogi ljudi govore strane jezike ili ih razumiju, posebno u turizmu i većim gradovima. To je korisno, ali ne umanjuje vrijednost učenja osnovnog hrvatskog. Jezične se vještine razvijaju ponavljanjem slušanja, govorenja, čitanja i primanja ispravaka. Pogreške su uobičajen dio učenja i uglavnom su manja prepreka od odustajanja od pokušaja.