Član 5 Ustava i Zakon br. 02/L-37 utvrđuju albanski i srpski kao zvanične jezike na celom Kosovu. Institucije moraju da obezbede zakone, obrasce, javna obaveštenja, evidencije, usluge i pritužbe na oba jezika, a zvanična pisma i lična imena tretiraju se ravnopravno. Osoba se može obratiti javnom organu na jeziku koji ispunjava uslove za zvaničnu ili zajedničku upotrebu, a nadležni organ snosi troškove potrebnog prevođenja ili usmenog tumačenja. Status jezika u opštini zavisi od udela stanovništva, tradicionalne upotrebe i opštinskih akata. Jezik zajednice kojim govori više od 5% stanovništva opštine može dobiti status zvaničnog jezika sa jednakim lokalnim položajem. Jezik koji se tradicionalno govori udelom većim od 3% može dobiti status jezika u službenoj upotrebi. Turski ima poseban status u Prizrenu. Dokumentovana opštinska rešenja obuhvataju turski kao zvanični jezik u Prizrenu i Mamuši, turski u službenoj upotrebi u Gnjilanu, Južnoj Mitrovici, Prištini i Vučitrnu, bosanski kao zvanični jezik u Dragašu, Peći i Prizrenu, bosanski u službenoj upotrebi u Istoku, kao i romski u službenoj upotrebi u Gračanici i Prizrenu. Opštinski propisi određuju tačan obim usluga, a status jezika može da se promeni. Albanski je dominantan jezik širom Kosova. Srpski je i dalje ključan u sredinama sa srpskom većinom, na severu, u pojedinim enklavama, sudovima i lokalnoj upravi. Bosanski, turski, romski i goranski zastupljeni su u pojedinim zajednicama. Tabela uobičajenih stanovnika ReKos-a za 2024. beleži albanski kao maternji jezik 1.485.155 osoba, srpski 38.862, bosanski 28.536, turski 18.748 i romski 5.597 osoba. Ovi podaci opisuju prijavljeni maternji jezik, a ne potpuno poznavanje jezika ili svakodnevnu višejezičnu upotrebu; učešće u četiri severne opštine treba tumačiti oprezno. Standardni albanski koristi se u školama, zakonodavstvu, upravi i medijima, dok je svakodnevni kosovski albanski pretežno gegijski i razlikuje se unutar zemlje. Srpski se koristi u standardnom obliku, i ćirilicom i latinicom. Bosanski i turski podržavaju obrazovanje zajednica, upravu i kulturni život; romski obuhvata balkanske romske varijetete, a goranski je lokalni južnoslovenski varijetet. Engleski često služi kao međunarodni, nevladin i digitalni posrednički jezik, ali na Kosovu nema zvanični status. U sudskim postupcima ljudi imaju pravo da dobiju informacije i da se brane na jeziku koji razumeju ili na jeziku zajednice koji ispunjava uslove. Sudovi moraju da obezbede usmeno tumačenje, a predviđeno je da presude budu na oba zvanična jezika, mada manjak kvalifikovanih prevodilaca za srpski i neujednačen kvalitet tumačenja mogu ograničiti pristup. Javno obrazovanje dostupno je na jednom od dva zvanična jezika, a predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje na jeziku zajednice može da se organizuje tamo gde je to izvodljivo. Kada nema dovoljno učenika, alternative mogu obuhvatiti prevoz, učenje na daljinu, nastavnike koji putuju ili internatski smeštaj. Škole koje nastavu izvode na jeziku koji nije zvaničan moraju da predaju jedan zvanični jezik. Srpske škole mogu, uz obaveštenje, da koriste srpske nastavne planove i udžbenike, dok javni univerziteti prvenstveno koriste zvanične jezike; pojedini programi na bosanskom, turskom i srpskom suočavaju se sa ograničenjima akreditacije ili kadra. Prava na jezike zajednica obuhvataju i kulturna, naučna i obrazovna udruženja, lokalne nazive i natpise, kao i pristup javnom emitovanju. RTK ima albanski i srpski televizijski kanal, a oba dele 15% programskog vremena sa drugim jezicima zajednica. Kancelarija poverenika za jezike, opštine, centralne institucije, sudovi, Ministarstvo obrazovanja, RTK i Konsultativni savet za zajednice imaju uloge u sprovođenju prava. Osoba koja ne može da dobije propisanu uslugu može da zatraži usmeno tumačenje ili prevod i da podnese pritužbu Kancelariji poverenika za jezike, koja ima ovlašćenja u vezi sa nadzorom, posredovanjem i pritužbama. Pravna ravnopravnost ne garantuje jednak kvalitet usluge svuda, jer sprovođenje zavisi od opštine, institucije, dokumenta, dostupnosti prevodilaca i lokalnih resursa.
Jezik na Kosovu
Kosovo ima dva zvanična jezika na državnom nivou, albanski i srpski, koji imaju jednak pravni status. Turski, bosanski i romski mogu imati status zvaničnog jezika ili status jezika u službenoj upotrebi na opštinskom nivou, dok goranski ostaje lokalno značajan kao jezik zajednice. Jezička prava utiču na javnu upravu, sudove, obrazovanje, medije, kulturu i učešće u javnom životu.
VivAVia can make mistakes. Check important information.

