Centralni propis je Zakon o radu. U lokalnoj terminologiji zaposleni znači employee, poslodavac znači employer, radni odnos znači employment relationship, ugovor o radu znači employment contract, radno vrijeme znači working time, a zarada znači pay. U pravnoj hijerarhiji Ustav i ratifikovane konvencije MOR-a imaju prednost nad posebnim zakonodavstvom, zatim slijede Zakon o radu, kolektivni ugovori i ugovor o radu. Zakon o radu utvrđuje obavezne minimalne standarde, ali kolektivni ugovor ili ugovor mogu dati povoljnija prava. Sistem je ujednačen na nacionalnom nivou; opštine se uglavnom razlikuju prema rasporedu rada, pristupu organima i praksi kolektivnog pregovaranja. Prečišćeni tekst zakona primjenjuje se od 1. jula 2026. i obuhvata izmjene objavljene do 15. aprila 2026. Ovdje navedeno pravno stanje provjereno je 10. septembra 2026. Poslodavac mora obezbijediti pisani ugovor o radu prije početka rada. Ako rad počne bez pisanog ugovora, radni odnos se smatra zasnovanim na neodređeno vrijeme od prvog radnog dana, a poslodavac mora zaključiti pisani ugovor u roku od pet dana. Ugovor navodi strane, podatke o identitetu, kvalifikaciju, radno mjesto i dužnosti, mjesto rada, trajanje i razlog ugovora na određeno, datum početka, status punog ili nepunog radnog vremena, godišnji odmor, otkazni rok, primjenjivi kolektivni ugovor, zaradu i povećanja, datum isplate te prava i obaveze u oblasti zaštite na radu. Probni rad može trajati do šest mjeseci. Ugovor na određeno s istim zaposlenim uglavnom ne može trajati duže od 36 mjeseci, uključujući prekide kraće od 70 dana. Izuzeci uključuju pripravnički staž, određena odsustva zbog materinstva, roditeljstva, usvojenja i hraniteljstva, direktore, agencije za privremeno ustupanje zaposlenih i sportski rad. Ugovor o pripravničkom stažu obično traje do šest mjeseci, odnosno do devet mjeseci za nivoe kvalifikacije 6 i 7. Privremeni i povremeni rad dostupan je osobama prijavljenim u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore i ograničen je na 120 radnih dana godišnje. Agencija za privremeno ustupanje zaposlenih ostaje poslodavac i mora dostaviti pisane informacije o broju ustupljenih radnika, trajanju i mjestu rada, uslovima zaštite na radu i zaradi. Radnici agencije ne mogu zamijeniti zaposlene koji štrajkuju. Poslodavci takođe moraju prijaviti zaposlene na obavezno socijalno osiguranje. Stranim radnicima je, pored poštovanja radnog prava, potrebno ovlašćenje za boravak i rad propisano Zakonom o strancima. Dozvola za sezonski rad traje do šest mjeseci i može se produžiti do dva mjeseca, najviše do osam mjeseci u jednoj godini. U roku od osam dana od izdavanja dozvole poslodavac mora zaključiti ugovor i organizovati obavezno osiguranje. Kvota za 2026. iznosi 28.988 dozvola: 21.668 za zaposlenje, 2.320 za sezonski rad i 5.000 u rezervi. Sezonsko zapošljavanje je naročito važno u turizmu, ugostiteljstvu, građevinarstvu i uslužnom radu, a posredovanje ZZZCG-a i sajmovi zapošljavanja predstavljaju ustaljene kanale. Navedene takse iznose 2 EUR za zahtjev, 60 EUR za izdavanje, 30 EUR za produženje i 5 EUR za obrazac. Puno radno vrijeme iznosi 40 sati sedmično; nepuno radno vrijeme je kraće. Zaposleni s punim radnim vremenom ima pravo na odmor od najmanje 30 minuta; zaposleni koji radi više od četiri, a manje od šest sati ima pravo na najmanje 15 minuta; rad od najmanje deset sati zahtijeva odmor od 45 minuta. Odmor se računa u radno vrijeme. Dnevni odmor traje najmanje 12 sati, a sedmični najmanje 24 sata. Noćni rad traje od 22:00 do 06:00. Poslodavac uglavnom dostavlja pisani raspored smjena najmanje sedam dana unaprijed, osim kada hitne potrebe opravdavaju kraći rok. Prekovremeni rad dozvoljen je samo zbog izuzetno povećanog obima posla ili više sile. Poslodavac obično donosi pisanu odluku. U hitnom slučaju može izdati usmeno uputstvo, ali pisana odluka mora uslijediti u roku od tri radna dana, a Inspekcija rada mora biti obaviještena u istom roku. Prosječno radno vrijeme ne smije preći 48 sati sedmično tokom četiri mjeseca i ne smije preći 50 sati u jednoj sedmici. Kolektivni ugovor može odrediti godišnje ograničenje prekovremenog rada od 250 sati. Radno vrijeme može se preraspodijeliti tokom jednog do šest mjeseci ili do dvanaest mjeseci kada kolektivni ugovor to dopušta. Dodatni rad dogovoren kolektivnim ugovorom i uz pisanu saglasnost zaposlenog može dostići 54 sata sedmično, odnosno 60 sati tokom sezonskog rada. Zarada se isplaćuje najmanje jednom mjesečno u zakonskoj valuti, a zaposleni pri isplati dobija obračun. Jednaka zarada važi za isti rad ili rad jednake vrijednosti. Zarada se sastoji od osnovne zarade, dijela za radni učinak i uvećanja. Uvećanja se primjenjuju za noćni rad, prekovremeni rad, državne i vjerske praznike i minuli rad, odnosno kvalifikovani radni staž. Minimalna neto zarada iznosi 600 EUR za nivoe kvalifikacije do 5 i 800 EUR od nivoa 6. Vlada ove iznose utvrđuje na dvije godine, na predlog Socijalnog savjeta. Zarada za nepuno radno vrijeme obračunava se srazmjerno radnom vremenu. Ako poslodavac postane nesolventan, Fond rada može pokriti neisplaćene zarade, zamjenske isplate i doprinose za šest mjeseci prije nesolventnosti, kao i gubitke povezane s odmorom u godini stečaja. Plaćeni godišnji odmor traje najmanje 20 radnih dana. Minimum je 24 dana za šestodnevnu radnu sedmicu i 30 dana za skraćeno radno vrijeme. U godini početka ili prestanka zaposlenja odmor se stiče po stopi od jedne dvanaestine za svaki započeti mjesec. Zaposleni se ne može odreći godišnjeg odmora niti primiti novac umjesto odmora, osim pri prestanku radnog odnosa. Državni praznici, bolest i plaćeno odsustvo ne uračunavaju se u godišnji odmor. Zaposleni treba da obavijesti poslodavca o bolesti ili nesposobnosti za rad u roku od tri dana i dostavi dokaz u roku od pet dana. Iznos plaćenog odsustva zavisi i od Zakona o radu, primjenjivog kolektivnog ugovora i ugovora. Zakon o radu zabranjuje diskriminaciju, seksualno uznemiravanje i odmazdu. Zakon o zabrani zlostavljanja na radu zabranjuje mobing, odnosno ponavljano ponašanje na radnom mjestu koje šteti dostojanstvu, integritetu ili profesionalnom položaju osobe. Pritužba za mobing prvo se podnosi posredniku na radnom mjestu ili, ako ga nema, poslodavcu. Postupak je hitan i obično traje osam dana, uz izuzetno produženje do 30 dana. Zaposleni se zatim može obratiti AMRRS-u ili sudu. Zaposleni ne smije trpjeti nepovoljan tretman zbog prijave mobinga ili svjedočenja. Trudnoća, materinstvo, dojenje i roditeljske obaveze imaju posebnu zaštitu. Poslodavac ne smije nametnuti nepovoljnu promjenu ugovora zbog tih okolnosti. Porodiljsko odsustvo traje 98 dana, uključujući 28 dana prije porođaja i 70 dana poslije porođaja. Roditeljsko odsustvo može trajati do 365 dana od rođenja djeteta i pripada podjednako oboma roditeljima, uz mogućnost prenosa nakon 30 dana. Jedan roditelj može koristiti neplaćeno odsustvo radi njege djeteta do njegove treće godine, uz nastavak zdravstvenog i penzijskog osiguranja. Zakon o rodnoj ravnopravnosti iz 2026. uređuje i pristup radu, jednaku zaradu i zaštitu tokom trudnoće i roditeljstva. Zakon o zaštiti i zdravlju na radu, uključujući izmjene iz 2026, zahtijeva procjenu rizika, prevenciju, obuku, zaštitnu opremu i zdravstveni nadzor. Propisuje dodatnu zaštitu trudnica, osoba mlađih od 18 godina i osoba s invaliditetom. Osoba može raditi od 15. godine pod zakonskim uslovima, uz saglasnost i ljekarsko uvjerenje. Radnik mlađi od 18 godina ne smije raditi više od osam sati dnevno, noću, prekovremeno ni na opasnim teškim poslovima. Godišnji odmor za radnika mlađeg od 18 godina traje najmanje 24 dana. Zaposleni imaju i obaveze: obavljaju ugovoreni posao, poštuju zakonita pravila rada, postupaju pažljivo, prijavljuju opasnosti i poštuju zahtjeve zaštite na radu. Poslodavci obezbjeđuju rad i zaradu, bezbjedne uslove, informacije, zaštitu ličnosti i privatnosti i zakonitu obradu ličnih podataka. Zaposleni mogu pristupiti sindikatu i štrajkovati. Reprezentativni sindikat uglavnom zahtijeva članstvo od najmanje 20% kod poslodavca, 15% u grani i, na nacionalnom nivou, najmanje pet sindikata koji zastupaju 10% zaposlenih prema primjenjivom objavljenom okviru. Reprezentativni sindikati pregovaraju o kolektivnim ugovorima, učestvuju u kolektivnim sporovima i sjede u tripartitnim tijelima. Kolektivni ugovori mogu važiti kod poslodavca, u grani ili na državnom nivou. Ako nema ugovora kod poslodavca ili granskog ugovora, može se primjenjivati Opšti kolektivni ugovor. Socijalni savjet okuplja Vladu, reprezentativne sindikate i reprezentativne organizacije poslodavaca. Ažurirana zvanična verzija Opšteg kolektivnog ugovora objavljena je 9. septembra 2026. Štrajk je uređen Zakonom o štrajku. To je dobrovoljni, organizovani i neprekidni prekid rada uz zaštitu zdravlja, bezbjednosti i imovine i istovremeni pokušaj postizanja dogovora. Predlozi zakona o štrajku i reprezentativnosti iz 2025. ne mijenjaju važeći zakon ako ne stupe na snagu. Pravo iz radnog odnosa može se ostvarivati kod poslodavca, Inspekcije rada, sindikata, suda, AMRRS-a ili arbitražnog tijela. Agencija za mirno rješavanje radnih sporova (AMRRS) pruža besplatno, povjerljivo i nezavisno vansudsko rješavanje širom zemlje. Individualni spor rješava arbitar, a kolektivni miritelj. Zahtjev se podnosi na propisanom obrascu. Inspekcija rada može kontrolisati usklađenost sa zaposlenjem i radnim pravom, naložiti ispravku, izdati prekršajni nalog i podnijeti krivične ili druge prijave. Pritužba je u praksi besplatna i može se poslati na inspekcije@mrzs.gov.me. Inspekcijski nadzor ne zamjenjuje sudski zahtjev za neisplaćenu zaradu ili naknadu. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda pruža dodatni kanal za pitanja diskriminacije. Zaposlenje prestaje po sili zakona, sporazumom, otkazom poslodavca ili zaposlenog, odnosno istekom ugovora na određeno. Za otkaz poslodavca potreban je zakonski razlog, prethodno pisano upozorenje i prilika zaposlenog da se izjasni. Rok za odgovor iznosi najmanje pet radnih dana. Otkazni rok traje najmanje 30 dana, a zaposleni tokom njega ima najmanje četiri sata sedmično za traženje drugog posla. Poslodavac mora izmiriti neisplaćene zarade, druga davanja i doprinose prije prestanka radnog odnosa, a najkasnije 30 dana nakon prestanka. Zahtjev u vezi sa zaradom podnesen Inspekciji rada nakon prestanka ima rok od 30 dana. Osporavanje otkaza mora se podnijeti u roku od 15 dana od dostavljanja. Poslodavac snosi teret dokazivanja zakonitosti otkaza, a sud može naložiti privremeno vraćanje na rad. Osoba koja traži naknadu za nezaposlenost podnosi zahtjev ZZZCG-u u roku od 30 dana od prestanka osiguranja. Dobrovoljni otkaz i sporazumni prestanak uglavnom isključuju naknadu, uz izuzetke kao što je prestanak zbog viška zaposlenih uz otpremninu. Naknada obično traje tri, šest, devet ili dvanaest mjeseci, zavisno od staža osiguranja; kod osobe s više od 35 godina osiguranja može trajati do ponovnog zaposlenja ili penzionisanja. Promjene koje utiču na naknadu prijavljuju se u roku od osam dana. Sudski i advokatski troškovi zavise od predmeta, dok inspekcijska pritužba i postupak AMRRS-a nemaju navedenu taksu. Kratki rokovi, pisana evidencija, obračuni zarade, ugovori, rasporedi, obavještenja o bolesti i dokaz o dostavi često određuju da li se pravo može ostvariti.
Radno pravo u Crnoj Gori
Radno pravo Crne Gore uređuje radne odnose, ugovore, radno vrijeme, zaradu, odmor, zaštitu, kolektivno zastupanje, sporove i prestanak zaposlenja. Zakon o radu važi u cijeloj zemlji, dok kolektivni ugovori i ugovori o radu mogu obezbijediti povoljnija prava. Ključne zaštite obuhvataju pisani ugovor prije početka rada, mjesečnu isplatu zarade, ograničenje radnog vremena, plaćeni godišnji odmor i utvrđene rokove za pritužbe i zahtjeve. Posebna pravila važe i za rad na određeno, preko agencija i sezonski rad, uključujući zapošljavanje stranih radnika.
VivAVia can make mistakes. Check important information.