Jezik u Crnoj Gori

Na popisu stanovništva iz 2023. zabilježeno je 623,633 stanovnika, a ispitanici su mogli slobodno navesti jezik. Srpski je kao materinski jezik navelo 43.18% stanovnika, crnogorski 34.52%, bosanski 6.97%, albanski 5.25%, ruski 2.36%, srpskohrvatski 2.08%, romski 0.75%, a hrvatski 0.35%. Podaci o jeziku kojim se govori neznatno se razlikuju: srpski 43.52%, crnogorski 36.23%, bosanski 6.68%, albanski 4.49%, ruski 2.21%, srpskohrvatski 1.51%, romski 0.32%, a hrvatski 0.26%. Ti podaci opisuju jezične izjave i upotrebu, a ne etnički identitet. Crnogorski pripada uglavnom ijekavskom štokavskom jezičnom kontinuumu. Govori sjeverozapada povezani su s istočnohercegovačkim varijetetima, dok južna i jugoistočna područja obuhvaćaju varijetete Zeta-Lovćen, Zeta-Sjenica, Zeta-Južni Sandžak i Zeta-Gornje Polimlje. Bokeljski se koristi kao lokalni popisni opis, ali nema zaseban ustavni status službenog jezika. Crnogorski je osobito zastupljen na Cetinju; srpski se široko koristi u sjevernim i središnjim općinama; bosanski je osobito čest u Rožajama, Plavu, Petnjici i Gusinju; a albanski se snažno koristi u Tuzima, Ulcinju, Gusinju i Plavu. Javna tijela primjenjuju pravila o službenom jeziku iz Ustava i zakona o manjinskim pravima. Na razini lokalne samouprave upotreba manjinskog jezika može se primjenjivati ondje gdje manjina čini većinu ili znatan udio stanovništva; u praksi se relevantni prag općenito procjenjuje na 5% na temelju posljednja dva popisa. Ovisno o općini i dostupnom osoblju, to može obuhvatiti postupke, javne isprave, registre, izborne materijale, osobna imena, pisma te dvojezične nazive ulica i mjesta. Odgovornosti dijele Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, državna tijela i tijela lokalne samouprave. Zakonodavni okvir ne propisuje jedinstvenu državnu naknadu za korisnike ni rok pružanja jezične pomoći, a provedba se može razlikovati zbog osoblja, resursa i ograničenog nadzora. Crnogorski je redovni nastavni jezik, a nastava se može održavati i na srpskom, bosanskom, albanskom i hrvatskom. Obrazovanje na manjinskom jeziku može se u cijelosti provoditi na tom jeziku, uz obavezno učenje crnogorskog i njegova pisma. Škole na albanskom osobito su zastupljene u Tuzima, Ulcinju, Plavu i Gusinju. Romski još nema redovan formalni školski program, premda je 5. studenoga 2024. zabilježen prvi sudski tumač za romski, a 2023. objavljen je rječnik romsko-crnogorskog i crnogorsko-romskog jezika. Crna Gora sudjeluje u Europskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima od 6. lipnja 2006. Albanski i romski zaštićeni su dijelovima II. i III., dok su bosanski i hrvatski zaštićeni dijelom II. Godine 2025. nijedna općina nije formalno uvela romski u službenu upotrebu. Stoga se podrška romskom uglavnom oslanja na neformalne aktivnosti ili projekte, za razliku od ustaljenijih mogućnosti za druge jezike u službenoj upotrebi. Manjinske zajednice mogu osnivati vlastite medije. Od javnih medija osnovanih u Crnoj Gori očekuje se odgovarajući program na manjinskim jezicima, uključujući vijesti, kulturu, obrazovanje, sport i zabavu, te predstavljanje života, kulture i identiteta manjina barem jednom mjesečno na relevantnom službenom jeziku. RTCG i lokalni javni emiteri ključni su pružatelji, a prevođenje i titlovi djelomično ovise o dostupnom proračunu. Manjinska vijeća, Fond za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava i Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina podupiru publikacije, časopise, književnost, kulturna događanja i revitalizaciju jezika. Strategija manjinske politike 2024.–2028. uključuje ciljeve povezane s upotrebom jezika. Manjinska vijeća mogu savjetovati o nastavnim programima te podržavati kulturne i jezične projekte. Sudjelovanje manjina obuhvaća i lokalno razvojno planiranje, proračune, prostorno planiranje i javne rasprave, kao i mehanizme zastupljenosti u Parlamentu, javnim službama te državnim i lokalnim tijelima. Među stanovnicima u dobi od 15 i više godina, 37.97% navelo je da zna engleski, 7.46% ruski, 4.83% talijanski, 3.72% njemački, 2.01% francuski, a 1.02% španjolski; ti su strani jezici praktično korisni, ali nemaju status službenog jezika.