Mediji u Crnoj Gori

Medijski okvir Crne Gore temelji se na Ustavu, Zakonu o medijima 54/24, Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama 54/24 i Zakonu o nacionalnom javnom emiteru i javnoj medijskoj usluzi 60/24. Medijsko pravo obuhvaća sadržaj izrađen i distribuiran neodređenoj publici pod uredničkom kontrolom. Primjenjuju se sloboda medija i zabrana cenzure, a osnivanje medija u pravilu se temelji na registraciji, a ne općoj prethodnoj novinarskoj licenci. Tiskane i internetske publikacije mogu uključivati novine, časopise, informativne portale i druge internetske publikacije, koje se u lokalnom zakonu nazivaju internetska publikacija. Ministarstvo kulture i medija vodi evidencije medija s podacima kao što su naziv publikacije, osnivač, urednik, jezik, format, kontaktni podaci i relevantni podaci o osnivaču. Internetske publikacije moraju imati pravila komentiranja. Kada im se prijavi ili na drugi način skrene pozornost na očito nezakonit komentar ili komentar kojim se krše zaštićena prava, moraju ga ukloniti u roku od 60 minuta. To ne stvara opću državnu obvezu prethodnog odobrenja za uobičajeno tiskano ili internetsko izdavaštvo. Radio i televizija pripadaju audiovizualnim medijskim uslugama. Agencija za audiovizuelne medijske usluge, skraćeno AMU, neovisni je regulator audiovizualnih medija. AMU izdaje, mijenja i oduzima odobrenja, vodi registre, prati programske standarde, rješava pritužbe i nadzire političko oglašavanje, autorsko pravo, europska i neovisna djela te zaštitu maloljetnika. U starijim se materijalima može pojaviti prijašnji naziv AEM, no okvir iz 2024. koristi naziv AMU. Agencija za elektroničke komunikacije i poštansku djelatnost, EKIP, bavi se elektroničkim komunikacijama, frekvencijama i mrežama; nije urednički regulator radijskog i televizijskog sadržaja. Nacionalna javna medijska služba jest RTCG, Javni medijski servis Crne Gore. RTCG pruža televiziju, radio, internetski portal, audiovizualni sadržaj na zahtjev i OTT pristup. Njezina javna zadaća obuhvaća informiranje, obrazovanje, zabavu, javni interes, nepristranost i pristupačnost. Strategija za razdoblje 2026.–2028. daje prednost digitalnom pristupu uz linearne usluge, titlove i pristup na znakovnom jeziku te bolji doseg ranjivih i manjinskih skupina. Lokalni javni emiteri imaju zasebne općinske mandate i financiranje, pa njihove pokrivenosti i odgovornosti treba razlikovati od nacionalne službe. Streaming obuhvaća audiovizualne medijske usluge na zahtjev, OTT usluge, platforme za razmjenu videosadržaja i internetsko webemitiranje kada usluga ispunjava odgovarajuće zakonske kriterije. AMU nadzire usluge koje pripadaju njezinoj nadležnosti. Izvješće AMU-a o distribuciji iz 2025. navelo je četiri distributera koji nude video na zahtjev. Međunarodnim i privatnim streaming platformama obično se pristupa putem tržišnih pretplata, uređaja i internetske veze; Crna Gora nema jedinstvenog nacionalnog pružatelja streaminga ni jedinstvenu tarifu. Potreba za odobrenjem ili registracijom ovisi o pravnoj kategoriji i poslovnom modelu usluge, a ne samo o tome što gledatelji sadržaj gledaju na internetu. Obični korisnički računi i objave na društvenim mrežama ne smatraju se automatski medijima kada račun nema uredničku kontrolu. Korisnici obično pristupaju privatnim platformama bez opće državne dozvole, uz primjenu uvjeta platforme, pravila privatnosti te kaznenog prava i pravila kibernetičke sigurnosti. Platforma koja nudi dijeljenje videosadržaja ili internetsko webemitiranje može pripadati audiovizualnom okviru. U Crnoj Gori nije uspostavljen nacionalni postupak državnog tijela za moderiranje cjelokupnog sadržaja društvenih mreža. Dezinformacije i misinformacije pitanja su javne politike i sigurnosti, ali same po sebi ne stvaraju posebnu medijsku kategoriju. Novinari, uključujući slobodne novinare, imaju pravo na povjerljivost izvora. Nadležni sud može naložiti otkrivanje samo na zahtjev državnog tužitelja i u ograničenim okolnostima kao što su nacionalna sigurnost, teritorijalna cjelovitost ili javno zdravlje. Novinari trebaju s dužnom profesionalnom pažnjom provjeriti podrijetlo, istinitost i potpunost informacija. Mogu odbiti nezakonit sadržaj ili sadržaj koji nije u skladu s profesionalnim kodeksom, a poslodavac ih samo zbog tog prava ne smije kazniti otkazom, plaćom ili statusom. Strani novinari imaju ista relevantna prava, a akreditacija za javni događaj ne smije im se proizvoljno uskratiti. Osoba na koju se objavljeni sadržaj odnosi može zatražiti besplatan odgovor ili ispravak. Zahtjev se u pravilu podnosi u roku od 30 dana od objave ili saznanja za objavu. Internetska publikacija treba objaviti odgovor ili ispravak u roku od 12 sati i povezati ga s izvornim sadržajem; tiskani ili audiovizualni medij treba ga objaviti u sljedećem broju ili programu, uz primjenu odgovarajućeg najduljeg roka. Urednik koji odbije zahtjev mora obrazložiti odluku u roku od sedam dana. U odgovarajućim slučajevima može se pokrenuti hitni sudski postupak. Sudovi mogu ograničiti ili ukloniti sadržaj pod zakonskim uvjetima; hitni postupci mogu uključivati ročište u roku od 24 sata i privremenu odluku u roku od šest sati. Zabranjen je medijski sadržaj koji potiče mržnju, nasilje ili diskriminaciju. Medijsko pravo štiti integritet maloljetnika. Štetni sadržaj mora imati jasno prethodno upozorenje i biti prikazan na način koji pristup maloljetnicima čini najmanje vjerojatnim. Pornografija ne smije biti javno dostupna maloljetnicima. Ne smije se objaviti identitet maloljetnika koji je svjedok, žrtva ili počinitelj nasilja ili kaznenog djela, a ograničeni su krizni intervjui i sadržaj koji uzrokuje ozbiljnu uznemirenost ili narušava dostojanstvo. Maloljetnici se ne smiju koristiti za političku promociju. Škole i AMU podupiru aktivnosti medijske pismenosti i digitalne sigurnosti o privatnosti, dezinformacijama i elektroničkom nasilju. Nacionalni okvir kurikuluma za 2026. uključuje informatičku, medijsku i digitalnu pismenost kao kompetencije, ali Crna Gora nema jedinstvenu univerzalnu medijsku iskaznicu ni jedinstven sustav dobne klasifikacije za sve vrste medija. Sudjelovanje ima više oblika. Osoba može podnijeti pritužbu AMU-u na audiovizualnog pružatelja ili distributera. RTCG nudi pritužbe publike, postupak preko ombudsmana i javno savjetovanje o programskim planovima. Osoba može zatražiti pristup informacijama od javnog značaja bez navođenja razloga putem eUprave, poštom, e-poštom ili usmeno, pod uvjetom da je informacija dovoljno određena i da zahtjev navodi željeni način pristupa i podatke podnositelja. Javna savjetovanja o zakonima i podzakonskim aktima, transparentnost vlasništva i financiranja medija, evidencije medija te postupak odgovora i ispravka dodatni su načini provjere ili utjecaja na medijski sustav. Troškovi publike ovise o pružatelju, uređaju, pokrivenosti, povezivosti i pretplati. Objavljene informacije o naknadama AMU-a navode naknadu za razmatranje zahtjeva od €200 za radio, €400 za televiziju i €500 za audiovizualnu medijsku uslugu. Naknade za prijavu na javni natječaj kreću se od €100 do €800 ovisno o programu i zoni; izdavanje odobrenja navedeno je kao 10% godišnje naknade, produljenje kao 5%, a prijenos kao 50%. Budući da su podzakonski akti ažurirani 2026., pružatelj prije prijave treba provjeriti aktualnu tarifu AMU-a. Besplatan odgovor ili ispravak u pravilu ne uzrokuje medijski trošak, iako potrebna preslika spisa može uključivati trošak kopiranja. Uporaba medija raširena je. Istraživanje MONSTAT-a iz 2025. zabilježilo je pristup internetu u 88,1% anketiranih kućanstava. Popis iz 2023. zabilježio je poznavanje interneta kod 86,88% osoba u dobi od 15 i više godina te poznavanje društvenih mreža kod 68,12%. Pristup određenoj usluzi i dalje ovisi o pokrivenosti, opremi, povezivosti, uvjetima pretplate i pravnom statusu pružatelja. Medijski sadržaj mora se čuvati 30 dana, što može biti važno kada osoba treba sačuvati dokaz emitiranog ili internetskog sadržaja.