Obrazovanje odraslih u Hrvatskoj

Daljnje obrazovanje u Hrvatskoj obuhvaća organizirano učenje nakon ili usporedno s početnim obrazovanjem osobe. Uobičajeni pojmovi su obrazovanje odraslih (obrazovanje odraslih) i cjeloživotno učenje (cjeloživotno učenje). Ljudi se služe daljnjim obrazovanjem kako bi unaprijedili postojeći posao, vratili se učenju, promijenili zanimanje, stekli digitalne ili jezične vještine ili se bavili osobnim interesom. Odgovarajući oblik ovisi o željenom ishodu. Pružatelji mogu biti ustanove za obrazovanje odraslih, ustanove visokog obrazovanja, strukovne škole, poslodavci, strukovna tijela, udruge i privatne organizacije za osposobljavanje. Njihovi programi nemaju svi isti status. Neki programi vode do formalno priznatih kvalifikacija ili dijelova kvalifikacija. Drugi nude profesionalni razvoj, pripremu, kratko praktično osposobljavanje ili samo potvrdu o sudjelovanju. Prekvalifikacija se obično odnosi na osposobljavanje za drukčije zanimanje. Ne treba je poistovjećivati s kratkim tečajem koji dodaje jednu vještinu, ali ne stječe se njime nova kvalifikacija. Učenje se može odvijati uživo, putem interneta, na radnome mjestu ili u kombiniranom obliku. Provjera znanja može uključivati testove, projekte, praktične demonstracije, prisutnost ili nikakvu formalnu procjenu. Daljnje obrazovanje može povećati samopouzdanje, mobilnost i radnu uspješnost. Njegova ograničenja uključuju vrijeme, troškove, neujednačenu kvalitetu pružatelja i mogućnost da poslodavac ili tijelo ne prihvati dobivenu potvrdu za određenu svrhu. Prije upisa polaznici trebaju provjeriti pružatelja, uvjete upisa, opterećenje, provjeru znanja, završni dokument i priznavanje. Trebaju pitati i jesu li potrebni praktično iskustvo, oprema ili dodatni ispiti. Najbolji prvi korak kratka je provjera vještina u odnosu na stvarni cilj. Tako se može utvrditi treba li polazniku cijela kvalifikacija, ciljano osposobljavanje, nadzirana praksa ili samo kratko obnavljanje znanja.