Religija u Srbiji

Najveća povijesna vjerska tradicija u Srbiji jest srpsko pravoslavno kršćanstvo, organizirano kroz župe, crkve, samostane, svećenstvo, ikone, post i kalendar blagdana. Važno je mnogim obiteljima, a dio je i nacionalne i regionalne kulture. U Srbiji postoje i katoličke, muslimanske, protestantske, židovske i druge vjerske zajednice. Njihova je prisutnost osobito vidljiva u mjestima različitih povijesnih i etničkih obilježja. Neki ljudi redovito prakticiraju vjeru, dok drugi vjerske blagdane obilježavaju kao obiteljske ili kulturne događaje. Mnogi su ljudi nereligiozni, privatno duhovni, nesigurni u svoja uvjerenja ili ne sudjeluju u organiziranoj religiji. Pravoslavni se Božić uobičajeno naziva Božić, a pravoslavni Uskrs često Vaskrs ili Uskrs u svakodnevnom govoru, ovisno o kontekstu i tradiciji. Blagdanski običaji mogu uključivati bogoslužje, posebne obroke, čestitanje, svijeće, darove i posjete. Važan običaj u srpskim pravoslavnim obiteljima jest slava, proslava obiteljskog sveca zaštitnika. Obično se održava u domu te spaja molitvu, gostoljubivost, hranu i obiteljsko sjećanje. Vjerske građevine mogu biti mjesta molitve, umjetnosti, povijesti, glazbe, obrazovanja i podrške zajednici. Posjetitelji trebaju imati na umu da crkva, džamija, sinagoga ili drugo sveto mjesto nije samo turistički objekt. Religija ljudima može pružiti osjećaj pripadnosti, utjehu, moralno usmjerenje, mogućnost pomaganja i način da se sjećaju članova obitelji. Može dovesti i do nesporazuma kada ljudi neku vjersku tradiciju pripišu vjerovanjima svih stanovnika Srbije. Obazriva komunikacija počinje pitanjem o nečijoj praksi umjesto nagađanja na temelju imena, izgleda, blagdana ili mjesta podrijetla. Različite obitelji mogu istu tradiciju slijediti na vrlo različite načine.